POTROŠNJA GORIVA POD LUPOM
U fabričkim podacima piše da automobil troši šest litara goriva na 100 kilometara, ali putni računar u svakodnevnoj vožnji često pokazuje sedam ili osam litara. Da li to znači da je proizvođač dao nerealne podatke? Ne nužno. Razlika između deklarisane i stvarne potrošnje posljedica je različitih uslova mjerenja i vožnje. Pritom automobil u određenim okolnostima može trošiti čak i manje nego što je navedeno u katalogu.
Šta je zapravo WLTP?
WLTP je skraćenica za Worldwide Harmonised Light Vehicles Test Procedure, odnosno svjetski usklađenu proceduru testiranja lakih vozila. U Evropskoj uniji zamijenio je raniji standard NEDC, a primjena je počela u septembru 2017. godine za nove tipove automobila, odnosno godinu kasnije za sve nove automobile.
Osnovna svrha WLTP-a jeste da se potrošnja goriva i emisija CO₂ utvrđuju prema jedinstvenoj proceduri. Na taj način kupci mogu upoređivati različite modele na osnovu rezultata dobijenih pod istim propisanim uslovima.
Važno je razumjeti da WLTP nije proizvoljna procjena proizvođača niti obećanje o potrošnji koju će svaki vozač ostvariti. Riječ je o standardizovanom laboratorijskom testu čiji je cilj da pruži uporedivu referentnu vrijednost. Dakle, WLTP ne daje lažne podatke nego jedinstvene uporedive podatke dobivene u identičnim uslovima za sve testirane automobile.
Kako se mjeri potrošnja prema WLTP-u?
Testiranje se obavlja u laboratoriji, na valjcima koji simuliraju kretanje automobila po cesti. Automobil prolazi kroz propisani ciklus ubrzavanja, usporavanja, zaustavljanja i vožnje različitim brzinama.
WLTP ciklus podijeljen je u četiri faze:
– Low – vožnja pri nižim brzinama, koja simulira gradske uslove;
– Medium – umjerene brzine, karakteristične za prigradsku vožnju;
– High – veće brzine, koje odgovaraju vožnji otvorenim cestama;
– Extra High – najviše brzine, koje simuliraju bržu vožnju, uključujući autoput.
Rezultati pojedinačnih faza koriste se za izračunavanje kombinovane potrošnje i emisije CO₂. U postupku se uzimaju u obzir i karakteristike konkretne konfiguracije automobila, uključujući masu i opremu koja može utjecati na rezultat.
Zašto se stvarna potrošnja razlikuje?
Iako WLTP obuhvata različite režime vožnje, laboratorijski test ne može obuhvatiti sve situacije s kojima se vozač susreće na cesti. U stvarnosti na potrošnju utječu brojni faktori, a njihova kombinacija može značajno promijeniti konačan rezultat.
| Faktor | Utjecaj na potrošnju |
| Brzina kretanja | Veća brzina povećava otpor zraka i zahtijeva više energije. |
| Način vožnje | Nagla ubrzavanja i česta kočenja povećavaju potrošnju. |
| Temperatura | Hladan motor, niske vanjske temperature i grijanje mogu povećati potrošnju. |
| Saobraćaj | Gužve, zastoji i često zaustavljanje povećavaju potrošnju. |
| Reljef | Usponi zahtijevaju više energije, dok se na nizbrdicama dio energije može uštedjeti. |
| Opterećenje | Putnici, prtljag i dodatna oprema povećavaju masu ili otpor zraka. |
| Gume | Neodgovarajući pritisak povećava otpor kotrljanja. |
| Klima-uređaj | Rad kompresora i drugih potrošača zahtijeva dodatnu energiju. |
Posebno veliki utjecaj ima brzina na autoputu. Razlog nije samo veći broj obrtaja motora nego prvenstveno otpor zraka, koji raste s kvadratom brzine. Potrebna snaga za njegovo savladavanje raste približno s kubom brzine. Zbog toga automobil pri 130 km/h može trošiti znatno više nego pri 100 km/h, iako razlika u brzini na prvi pogled ne djeluje toliko velika.
Ni temperatura nije zanemariva. Zimi motoru treba više vremena da dostigne radnu temperaturu, povećana je potreba za grijanjem, a hladan zrak i zimski uslovi mogu dodatno utjecati na potrošnju. S druge strane, ljeti i rad klima-uređaja zahtijeva dodatnu energiju.
Koliko razlika između laboratorijskih i cestovnih rezultata može biti značajna pokazuje i analiza Evropske komisije. Na uzorku automobila registrovanih 2021. godine, stvarna potrošnja i emisija CO₂ kod benzinskih modela bile su u prosjeku oko 24% veće od WLTP vrijednosti, a kod dizelskih oko 18%. To su prosječni rezultati velikog uzorka, a ne pravilo koje važi za svaki automobil.
Može li automobil trošiti manje od WLTP vrijednosti?
Automobil može trošiti i znatno manje nego što je prikazao WLTP! Stvarna potrošnja nije nužno veća od deklarisane. Na povoljnoj ruti, pri umjerenim brzinama i uz racionalno korištenje pogonskog sistema, vozač može ostvariti i bolji rezultat.
Pravovremeno predviđanje saobraćajnih situacija, izbjegavanje nepotrebnih ubrzavanja i korištenje kočenja motorom mogu pomoći u smanjenju potrošnje. To ne znači da vozač mora voziti sporo ili ometati ostale učesnike u saobraćaju, već da treba iskoristiti mogućnosti automobila na odgovarajući način.
Plug-in hibridi su poseban slučaj
Kod plug-in hibridnih automobila razlika može biti još izraženija. Njihova deklarisana potrošnja zavisi od pretpostavljenog udjela vožnje na električnu energiju. Vlasnik koji redovno puni bateriju i veliki dio svakodnevnih relacija prelazi na električnu struju može trošiti veoma malo benzina. Međutim, ako bateriju rijetko puni i uglavnom vozi koristeći motor s unutrašnjim sagorijevanjem, potrošnja može biti znatno veća.
Evropska komisija je analizom podataka o automobilima registrovanim 2021. godine utvrdila da su stvarne emisije CO₂ kod plug-in hibrida u prosjeku bile oko 3,5 puta veće od laboratorijskih vrijednosti. Jedan od glavnih razloga bio je rjeđi pristup punjenju i manji udio električne vožnje od onoga koji se pretpostavlja u laboratorijskom ciklusu.
WLTP je referentna vrijednost, a ne obećanje
Razlika između fabričke i stvarne potrošnje ne znači automatski da automobil ima tehnički problem ili da su podaci proizvođača netačni. WLTP omogućava poređenje vozila pod standardizovanim uslovima, dok se na cesti susreću brojni faktori koje nije moguće potpuno predvidjeti.
Zato WLTP vrijednost treba posmatrati kao korisnu polaznu tačku pri izboru automobila, a ne kao garanciju potrošnje u svakodnevnoj vožnji. Konačan rezultat zavisi od automobila, uslova u kojima se koristi i načina na koji vozač upravlja njegovim mogućnostima.
